Žohari su se na Zemlji pojavili prije više od 300 milijuna godina, mnogo prije dinosaura. Nitko nije mogao piti krv, a prije cvjetnog nektara star je najmanje 200 milijuna godina. Tarakanovci su se morali zadovoljiti s relativno čvrstom organskom građom, koja se morala mljeti prije jela. Ovo je odredilo vrstu oralnog aparata u žoharu.
Kakvu vrstu oralnog aparata
Žohari su preživjeli do danas, gotovo nepromijenjeni. Istraživanje je uvjerilo znanstvenike da je aparat za mljevenje hrane prvi od organa prehrane koji su se pojavili kod insekata. Na to ukazuju struktura mandibule fosilnih insekata i aparat za grickanje u ličinkama modernih leptira, muva i krvopijaca. Gotovo sve ličinke mljeve hranu, ponekad uzrokujući ozbiljnu štetu biljkama.
Oralni aparat žohara je grickalica. Zahvaljujući tome, insekt može doslovno ugristi komade korijenskih usjeva, kruha i druge čvrste hrane. Velike vrste poput periplanet americana u stanju jesti velike i duboke rupe u gomoljima krumpira.
Struktura usta
Uređaj za oralni aparat u žohara je sličan. Bio je jedan predak.
Zanimljivo!
Razvio se grizni aparat za usta iz udova za hodanje.
Uređaj za usta:
- Gornja usna;
- mandibule / mandibule;
- 2 para gornje / donje čeljusti;
- hipofarinksa / jezika.
Gornja usna je "neovisna". Ona nije transformirani par udova. Ovo je nabor vlasišta koji tvori prednji zid usne šupljine.
Bube / mandibule nalaze se iza usana: debele ploče sa zubima duž unutarnjeg ruba. Žohar mljeve hranu grozdovima. Razvijaju se mandibule iz ekstremiteta drugog segmenta glave.
Maksila formirana iz udova trećeg i četvrtog segmenta. Na njima su ostali segmenti, podsjetivši da su to izvorno bile noge.
Logično bi bilo da prve dvije čeljusne čeljusti nazovemo bočnim. Smješteni su na stranama usne šupljine. Imaju maksimalni broj segmenata:
- dvosegmentirana baza;
- 3 dodatka na vrhu baze: unutarnji režanj, vanjski režanj, maksilarna palpa.
Na temelju strukture ovog para čeljusti, znanstvenici pokušavaju opravdati prisutnost zajedničkog pretka u žohara i rakova.
Drugi par maksila spojen je tako da tvori donju usnicu koja izgleda poput neparne ploče. Ali na njemu se pod mikroskopom može uočiti ista podjela na segmente kao u bočnim čeljustima.
Dno usne šupljine strši i tvori analog jezika u razvijenijim organizmima. Ovaj analog se naziva hipofarinks.
